Hitna reakcija na AIDS
Ako se ništa ne promijeni, preko 200 milijuna ljudi i djeceumrijet će od AIDS-a u sljedećih 20 godina. Već sada preko pola milijarde ljudi ima prijatelja ili rođaka umrlog od AIDS-a – a to je samo jedan od 40 milijuna zaraženih ljudi i djece, pokopanihili kremiranih do početka 2002 godine. Ipak, usprkos svemu, ta nova epidemija širi se brže nego ikada među najsiromašnijim narodima, ubijajući godišnje četiri puta više ljudi danas negoli prije deset godina. Ljudijednostavnone shvaćaju opasnost –ili pak o njoj ne žele razmišljati.
Nikada nećuzaboravitiprvu osobu zaraženu AIDS-om koju sam osobno sreo: bio je to mladistudent, u jako lošem stanju, u bolničkoj sobi. Bio je tjeskoban, uznemiren, znojio se, borio se za svaki udah, gušećise vlastitim sekretom, u grču od užasnog straha. Na licu mu je bila maska za disanje, a iz tijela su mu izlazile različite cjevčice. U toj je groznoj sobi bio potpunosam i na samrti.
Zaprepastilome kad sam vidio da bilo tko u londonskoj školskoj klinici, uz svupostojeću opremuna svijetu, može biti ostavljen u takvom stanju. Ali tako je to bilo godine1987, u vrijeme kada ni jedna bolnica u Velikoj Britaniji nije primalaoboljele od AIDS-a, kad su neke medicinske sestre odbijale oboljele od AIDS-a posjećivatikod kuće, i kad su neki moji kolege liječnici odbijali izdavati recepte za prave lijekove.
Bilo je to samo stoga što su ovi ljudi imali pogrešnu dijagnozu: