You are here: AIDS
Move back to: KNJIGE
Move to: Story! Aids and you
Common: Problemi Život LINKOVI Knjiga gostiju FORUM CHAT

Ines

Nakon rastave mojih roditelja, ostala sam živjeti s majkom, koja je činila sve kako bi me obdarila sretnim djetinjstvom. Kad mi je bilo oko 13 godina moja se majka počela baviti ezoterikom. Također je za mene ovaj nepoznati, obećavajući svijet postajao sve interesantniji, te sam sate provodila upoznavajući astrologiju, autosugestiju, jogu i ukupnu istočnu kulturu.

Moja majka je uvijek kući dolazila s nečim novim. Nečim što je trebalo olakšati naš život, poboljšati ga i usrećiti nas. Tako sam naučila kako se koristiti njihalom, svoj sam život uglavnom usmjeravala po zvijezdama i tarot kartama, hipnotizirala sam se u san autosugestijom prije čega sam sama sebi pričala da mogu postići sve u životu...

U potrazi za novim, boljim putom, za svojim identitetom i odgovorima na sva moja pitanja, otkrila sam svjetonazor New Age-a. Ova liberalna životna filozofija mira i prosvijetljenja, ere vodenjaka i ideala da je «sve jedno” zvučala je interesantno i obećavajuće! Nadala sam se da će mi ona ponuditi odgovore na moju unutarnju žudnju za sigurnosti, smislom života, miru među ljudima, darovati duhovna iskustva, vodstvo i osobnu vrijednost. Glavnu izjavu ove religije moglo bi se otprilike ovako sažeti: živjeti i dati drugima da žive; dobro i zlo su relativni; proces reinkarnacije pročišćuje i omogućuje doseći uvijek više stupnjeve duhovnog prosvijetljenja i ispunjenja; Bog je u nama i svugdje, sve je Bog. Temelj je ljubav: prema nama samima i drugima. Grijeha nema. Ako čovjek doživi nešto loše i čini nešto loše, onda to pripada našem životnom putu, naime iskustvo koje smo morali proći.

Moje prakticiranje sastojalo se uglavnom od joge (pokušavala sam doseći prosvijetljenje), meditacije (htjela sam postati jedno sa svemirom), voljeti sebe i druge (to sam barem pokušavala...), i zaštititi moju auru od negativnih situacija i ljudi (htjela sam u to vjerovati). U teškim momentima uzimala sam Bachove cvatove, i osim toga, u našem stanu su uvijek bile raspoređene neke neobične metalne ploče i kamenje, koje je moja majka (na istom putu samopronalaska kao i ja) donosila s mnogih ezoteričkih misa. Njihovo kosmičko njihanje trebalo je isto tako doprinijeti našem dobrom osjećaju. Često sam se pitala na koliko odmora smo mogli otputovati umjesto svega ovog... Srećom to nikad nisam izračunala!
Tako sam živjela preko deset godina, s bogovima koje sam sama kreirala, i bila sam osrednje zadovoljna svojim životom. Imala sam dobro radno mjesto u jednom renomiranom modnom poduzeću, stvarno dobre prijateljice s kojima sam, po izboru, mogla planinariti po planinama, kratko otputovati u shopping u Veronu... Moda i savršen izgled su za mene bili neizostavni. Imala sam lijepi stančić koji je bio potpuno namješten po Feng Shui (strogo određeno smješteni vodoskok ”brinuo” je za moje financije) i postojao je i muškarac u mom životu. Što sam htjela više? Imala sam sve razloge da budem apsolutno sretna, zar ne?

Ali nešto je još uvijek nedostajalo u mom životu! Mora postojati još neki dublji smisao! Sve mi je izgledalo nekeko površno. Zar je to bilo sve? Je li to bilo moje životno ispunjenje?

Sva ezoterika me nije mogla uistinu usrećiti. Ostala je neizvjesnost od budućnosti i s njom povezani strahovi. Nekako sam patila od egzistencijalnih strahova i slutnje da činim sve krivo u svom životu. Primjetila sam da sve ovisi samo o meni i to me strašilo; jer često nisam imala snage za to. Htjela sam biti nošena. Ali tko da to čini? Sugerirala sam sama sebi da sam jaka, pametna žena koja je znala što želi u životu. Zašto nije sve funkcioniralo kako sam to zamišljala? Što sam radila krivo? Slabost ovdje nije bila dobrodošla. Morala sam funkcionirati, i to dobro – na poslu, privatno, u svom cijelom životu! Funkcioniralo je samo kad sam ja funkcionirala. I ipak, osjećala sam se tako slabom! Htjela sam jednostavno pasti, da me netko uhvati, uzme za ruku i ide sa mnom ”pravim putom”. Netko tko sebe poznaje i uz to i mene, netko tko zna tko sam i što trebam! Bila sam sita toga da moram glumiti nekog ”čvrstog” što uopće nisam bila! Čeznula sam za zaštitom, sigurnosti i time da ”činim ono pravo”. Još onda sam željela nekoga tko može gledati u budućnost i pokazati mi apsolutno siguran put... Zvijezde to svakako nisu mogle...

Da, onda je došao i veliki zaokret: nekako sam pala u duboku rupu. Iako sam bila jako zadovoljna sa svojim tadašnjim radnim mjestom, prešla sam u drugo poduzeće, jer mi je tamo ponuđena veća plaća. U svakom slučaju, već sljedeći dan se taj potez očitovao kao potpun neuspjeh. Moji kolege su me apsolutno mobirali! Ja, koja sam se do tada uvijek dobro snalazila sa svima, više nisam mogla razumjeti svijet! Sama nikad nisam htjela nešto loše. Zašto su ljudi činili takvo što? Situacija se pogoršavala iz dana u dan. Na to sam tjelesno i duševno tako ekstremno reagirala da sam živjela još samo od nikotina i tableta za smirenje, i gotovo svaki dan plačući išla kući...
Istovremeno se dogodilo i nešto u životu moje majke. Rekla je da je sada osobno upoznala Boga i započela novi život. Opet nešto novo! Već sam do tada bila najbolje opremljena svim ”tehnikama”! S ovim ”valom” nisam se mogla, niti htjela identificirati. Takva nisam htjela postati ni u kom slučaju!

Moja je majka postala jako aktivna u tom smjeru i htjela me uvjeriti da je Isus stvarno jedino rješenje za moj život. Sada je, umjesto ezoteričkih stvari, u kući na kavu dovodila ljude koji su mi pričali o Bogu. Sve me je to ostavljalo hladnom. Bez obzira na to, nekako sam vjerovala u jednu višu silu. Sebi sam kreirala svoga boga koji je nudio nešto od svega: budističko božanstvo (u svakom slučaju, još sam uvijek čekala svoje ”prosvijetljenje”), ujedinjeno sa svim liberalinim, ezoteričkim pogledima i kozmičkom energijom. Sve je bilo zaokruženo filozofskim idejama dalekog istoka, To je, dakle, bilo dovoljno. To bi, u konačnici, moralo dostajati!

U svakom slučaju, u tom periodu je situacija na spomenutom poslu postala nepodnošljiva. Niti moje svakodnevne meditacijske vježbe, niti moje pozitivno energetsko zračenje nisu pomogli ublažiti moje kolege, niti izbliza nešto promijeniti. Izgleda da mi nitko nije mogao pomoći! Bila sam osuđena na samu sebe. Kroz ovo sam morala proći sasvim sama. Osjećala sam se tako bespomoćna i usamljena... Počela sam se osjećati kao gubitnik. Kako sam čeznula za nekim pomoćnikom!

Odlučila sam, nakon dužeg amo-tamo, iz ljubavi prema mojoj majci, saslušati još jedno ”kršćansko predavanje” i sama stvoriti sliku o tome. Štetiti sigurno neće...

Ono što sam onog travanjskog dana 2000 tamo čula, kompletno je promijenilo moj život. Spoznala sam da bez Boga u svom životu ništa (ni blizu produktivno) neću moći uspjeti, da sam izgubljena, to znači da neću biti uz njega ako u ovom životu s njim nemam nikakve veze (to mi je postalo jasno), i da ga stvarno trebam - svaki čovjek, bez iznimke, treba Boga. I saznala sam nešto odlučujuće: taj Bog je Bog ljubavi! On me potpuno voli i oprostio mi je sve što sam ikada učinila! Vodi me i pokazuje mi put - kako prekrasno! Otkrila mi se potpuno nova slika o Bogu!

I još sam tu pročitala meni značajan biblijski stih: „Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam - riječ je Jahvina - naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu. Tada ćete me zazivati, dolaziti k meni, moliti mi se i ja ću vas uslišati. Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim. I pustit ću da me nađete - riječ je Jahvina. Izmijenit ću udes vaš i sabrati vas iz svih naroda i sa svih mjesta kamo vas odagnah - riječ je Jahvina. I vratit ću vas na mjesto odakle vas u izagnanstvo odvedoh." Jeremija 29,11-14

Te sam večeri, nakon svega, sama razgovarala s Bogom. Da, nekako sam se bojala. Znala sam da će se mnogo toga promijeniti u mom životu (što se kasnije i obistinilo!), ali sam također znala da je to pravi put. Bogu (i to jedinom živom, pravom Bogu) sam dala svoj život tako što sam se potpuno pouzdala u Njega i dopustila mu da me vodi.

Od toga je prošlo dosta vremena. Mnogo toga se u mom životu promijenilo. Sad imam drugi posao, u međuvremenu sam bila u inozemstvu. U tom periodu sam intenzivnije upoznala Boga i osjetila njegov blagoslov i brigu za mene. Pronašla sam novu slobodu i unutarnji mir kakav nikad prije nisam poznavala. Naravno, kao i prije, postoje teški, tužni i ne tako ružičasti periodi u mom životu, ali znam da ne moram ići sama svojim putom, nego da me Bog nosi. Mogu mu doći kad sam slaba. Mogu pasti i ne moram biti cool ili „taff“, nego me Bog prihvaća takvu kakva jesam; sa svim mojim problemima i brigama. Lijepo je što smijemo doći Bogu takvi kakvi jesmo, ali ne ostajemo kakvi jesmo!

Doživjela sam kako se brine za sva područja mog života, počevši od materijalnog, do radnog mjesta i sve do moje duše. Mogu reći da me Bog potpuno ozdravio od mojih egzistencijalnih i strahova za budućnost. Sad se u njega pouzdajem. Predivno umirujuće je da on zna što trebam i on poznaje put koji je za mene dobar. Zar to nije krasno? I prije svega, dobro je znati, iako ja konačni cilj ne poznajem, da postoji cilj koji je Bog savršeno izabrao za mene!
Zar ne bismo bili glupi kad bismo odbili poziv popeti se na jahtu s dobrim kormilarem, koji poznaje rutu, ima kompas, nego radije i dalje veslamo u našem gumenom čamcu, bez pojasa za spasavanje, po velikom oceanu, bespomoćno i bez orijentacije. Naravno, možemo izabrati: život s Bogom ili bez njega. On nam ostavlja slobodu odlučivanja.

Pokazao nam je put kako stupiti u kontakt s njim, kako bismo prepoznali zašto smo u stvari tu, što je najvažnije da bismo bili spašeni. Taj put je Isus, koji za sebe kaže da je put, istina i život, i da nitko ne može doći Bogu osim po njemu. Sve religije nam pokazuju mnoge putove, navodne putove ljudi do Boga – Isus nam pokazuje jedan drugi put. Božji put do ljudi. Odgovarao nam ovaj put ili ne, njega nam je Bog pokazao. To je važno, a ne naše uvjerenje i predodžbe kakav je Bog i kako on treba raditi. Sažeto: „Tko ima Sina (Isusa), ima život; tko nema Sina Božjega, nema života.“ 1.Ivanova 5,12

Svakome od srca želim da bude na strani života i ne bude izgubljen. I da krene u potragu za Bogom! Ako ga potražiš svim svojim srcem, onda ćeš ga i naći. To će biti početak sasvim novog života - predivnog života!

Tek nakon svega sam razumjela zašto mnogi ljudi traže svoju sreću u ezoterici: svaki čovjek treba nešto u što može vjerovati. U sebi nosi čežnju za svojim stvoriteljem. Ja sam kreirala, kao i mnogi drugi ljudi, svoga boga. Ja sam bila stvoritelj i bog je bio stvoreni, i sad mi je taj bog trebao pomoći! Uopće nisam uočavala ironiju u svemu: stvoritelj (koji bi u stvari trebao biti veći), moli stvorenog za pomoć, kako proturiječno! Tada još nisam bila shvatila da me je Bog stvorio a ne obratno, On je stvoritelj! Biblija (Božja riječ) kaže da on poznaje sve ljude prije nego su rođeni! I sve putove ljudske poznaje uanprijed - tako je velik!

„Ti znaš kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti već misli moje poznaješ. Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi. Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Jahve, sve već znadeš. tvoje već tada gledahu djela moja, sve već bješe zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.“ Psalam 139,2-4.16

Mnogi, ako ne čak većina ljudi, žive gledajući u oči usamljenosti, izolaciji i besmislu u jednom hladnom, neosobnom svijetu. Iskrivljavanjem istinske biblijske vjere većina ljudi je, na žalost, dobila krivu sliku o tome što znači uistinu vjerovati u Boga i odlučiti se za njega. Tako ljudi posežu za raznovrsnom ponudom ezoterike, jer gladuju za nečim što će ispuniti njihovu duhovnu potrebu. Osim toga, svojom beskrajnom ponudom ona ima nešto za svakoga. Ljudi tu vide obećanje osobnog ispunjenja, nade, mira, životnog smisla. Djeluje moderno, atraktivno, kozmopolitski i uz to je još tolerantna! Ali većina ljudi ne zna koliko je ovaj put uistinu opasan!

Inés

Go to: HIV pozitivna