The story of Ecstasy
The story of Ecstasy
1898. - Prije dobrih sto godina sintetiziran je MDMA, osnova ecstasyja (3,4 Methylendioxynmethylamphetamin) iz alkaloida muškatnog orašćića.
1914. - MDMA je razvio i patentirao farmaceutski koncern Merck iz Darmstadta kao sredstvo za potiranje apetita. Zbog neobičnih nuspojava MDMA, doduše, nikada ne dospijeva na tržište i ponovno nestaje iz javnosti.
1951. - MDMA ponovno otkriva vojska SAD-a u lovu za 'serumom istine'; tijekom niza testova iskušana je primjenljivost brojnih droga u vojne svrhe, pri čemu je MDMA pod kodnim nazivom EA-1475 ('Experimental Agent') testiran kao droga istine (navodno samo u eksperimentima na životinjama), no bez uspjeha.
Krajem 60-tih godina dolazi do ponovnog otkrića kada skupina američkih znanstvenika pokusima na sebi samima pomnije istražuje MDMA i detaljnije dokumentira specifično djelovanje na psihu.
1972. MDMA počinje sve više kolati američkom Zapadnom obalom, osobito Kalifornijom, kao mitska 'droga maženja i užitka'. Glavni konzumenti tada su bili uvrnuti ezoterici, mladi poslovni ljudi, studenti i homoseksualci.
Krajem 70-tih i početkom 80-tih, MDMA je korišten u psihoterapiji. Brojni terapeuti, osobito oni skloni eksperimentiranju, hvalili su MDMA kao 'penicilin' za dušu. Njegovo harmonizirajuće djelovanje pomagalo je uklanjanju psihičkih barijera i napretku terapije.
1981. MDMA pod zvučnim nazivom 'ecstasy' (ekstaza) prvi puta dolazi na tržište kao ulična droga u SAD-u.
1984. ecstasy je u SAD-u još uvijek legalan i počinje se etablirati kao opojna droga.
1985. - Još prije no što je ecstasy zapravo došao na zao glas kao rekreativna droga, DEA (Drug Enforcement Administration) zabranjuje to razgaljujuće terapijsko sredstvo, a zbog sve veće gomile izvještaja o dugotrajnom djelovanju koje oštećuje mozak dokazanom u pokusima na životinjama MDMA biva uvršten u prvu kategoriju (Schedule 1: 'tvari bez medicinske vrijednosti i velikih mogućnosti zloporabe') američkog Zakona o opojnim sredstvima.
Krajem 80-tih ecstasy se sve više širi Europom.
1988/89. acid-house u Engleskoj i brojni ilegalni rave partyiji kao npr. 'Summer of Love' 1989.g. obilježeni su ecstasyjem.
Početak 90-tih ecstasy (navodi se i kao XTC) postaje popularan u Europi.
Negdje od 1993.g. mediji se redovito obrušavaju na pomodnu drogu i tako zapravo promoviraju XTC.
Nakon cca 90 godina XTC slavi pobjedu. Doduše ne kao sredstvo za mršavljenje, no zato kao plesna droga.
I danas, pogotovo za toplih ljetnih dana, kada se održavaju velike techno priredbe kao npr. 'Love Parade' u Berlinu i 'Street Parade' u Zürichu ili mnogi drugi partyji na otvorenom, proguta se na tisuće pilula ecstasyja.
Eksovi ili bonkasi, kako ih još zovu, pojačavaju cjelokupnu čulnu percepciju. Djeluju pobuđujuće i stimulativno na tijelo i psihu. Potiču budnost i, u većini slučajeva, veliku aktivnost. XTC ne zovu tek tako plesnom drogom (XTC se, naravno, zlorabi i u mnogim drugim prigodama). XTC oduzima strah od potpunog prepuštanja plesu i drugim aktivnostima i približavanja drugima.
(Ukoliko se pritom osjeća i halucinogeno djelovanje, može se između ostaloga zaključiti da sadrži i druge opasne supstance kao npr. LSD, meskalin, efedrin, DOB ili heroin. Danas se gotove i ne prodaju tablete čistog ecstasyja).
Ljudima se sviđa što u najkraćem roku (ecstasy počinje djelovati nakon otprilike 30 minuta) doživljavaju potpunu promjenu svijesti i percepcije jer na taj način iza sebe ostavljaju sivu svakodnevicu i osjećaju ljubav prema svakome i povezanost sa cijelim svijetom.
Oni koji su 'na tome' odjednom gube unutarnje kočnice i ne mogu se više obraniti od svojih osjećaja, osjećaju se nenormalno 'slobodni'.
Ljudi koji se u drugim okolnostima nikako ne bi podnosili naizgled se skladno druže, oni koji bi si negdje drugdje vjerojatno porazbijali glave pod opojnim djelovanjem ecstasyija nauče se voljeti, no nažalost samo za vrijeme djelovanja, a nakon toga je ponovno sve isto, dosadno i sivo, praćeno slomljenošću, glavoboljom, depresijama i čežnjom za novom tabletom odnosno skorom većom dozom.
No, je li čovjek 'slobodan' zato što dopušta slobodu svojim osjećajima?
Prodire se do onoga za čime svaki čovjek u sebi čezne - ljubavi, mira i pravog zajedništva. No najveća je ljubav. (Popularno rečeno: 'PEACE, LOVE & UNITY', ecstasy slogan).
Praktično nije moguće postići željeni cilj: ljubav, mir, skladno zajedništvo, prave dobre prijatelje, sreću, itd. Jer postoji netko tko sam sebe naziva izumiteljem ljubavi, a posjeduje i uputstvo za konzumiranje te ljubavi. On je sam ljubav. Taj netko nije nitko manji od Boga osobno.
On je sve izmislio i stvorio, a to troje - 'PEACE, LOVE & UNITY' - spada u vrhunske Božje proizvode, zar bi ON dozvolio da se nešto tako genijalno dogodi kao pritiskom na tipku, djelovanjem malene tablete? Nezamislivo, mora da se u tome krije strašna kvaka. Tu se radi o laži.
Bez obzira na do sada već dokazane tjelesne rizike i dugotrajne štete, iluzorno je vjerovati da se bez istinskog začetnika svega dugoročno može održavati ili čak promicati mir na zemlji, ljubav i brižnost među ljudima.
Kako bi netko mogao naučiti neki jezik a da ga nikada nije čuo niti čitao?
U svakom čovjeku nesumnjivo postoji naizgled neutaživa želja da bude voljen.
Gotovo da se može usporediti s vakuumom u koji trpamo sve što se samo može zamisliti, a dolazi nam u ruke i izgleda prikladno. Počinjemo s ecstasyjem, no tu spadaju i sve druge droge, a zatim i seks, ekstremni sportovi, pohlepa za novcem, ezoterika, karijerizam i, i, i ...
Da bismo govorili jezikom ljubavi, moramo osobno poznavati začetnika ljubavi.
Boga se može upoznati - to je ono što ti ovime želimo priopćiti.
Moguće je živjeti pravu ljubav, imati istinski mir u srcu i doživjeti stvarno skladno zajedništvo i to ne samo na nekoliko sati ili za vrijeme opijenosti, ne, već cijeloga života.
(C) 2006 - All rights reserved